Login

Email Address:

Password:


Counter

There have been
211872
visitors to this website.

Search


*by painting's number!

Atelier

Links:

English

Moto pod kojim se Hrvatska reklamira u svijetu glasi "Mediteran kakav je nekad bio", nudeći putniku bijeg od sveprisutne, nezaustavljive struje uniformirane komercijalne arhitekture koja čini mediteranske gradiće presličnima, pače zamjenjivima. Grad Korčula ovome se desetljećima južnjački tvrdoglavo opire, i u skladu s ovakvim stavom, bezvremenskim izgledom i vrijednostima grada, rad njegova umjetnika Hrvoja Lorenza Kapeline može se opisati kao "Mediteran kakvim su ga nekad slikali."

 

Poznavatelj povijesti umjetnosti u Hrvatskoj osjetit će u njegovim uljima na platnu intenzitet boje i poteza kakav se rijetko pojavio od Murtićevih dalmatinskih pejsaža prije tridesetak godina, dok će se posjetioci koji su upoznati više sa zapadnjačkim slikarstvom koje izvire iz podneblja južne Europe sjetiti Matisseove vedre kromatike te velikih, odvažnih polja boja sljedbenika škole Pont-Aven.

 

Boja je Kapelinin najjači adut, prenesen na platno u samopouzdanim, gotovo izazovnim potezima koji odaju umjetnikovu ljubav prema njegovoj tematici i gledaocu predaju njegov osjećaj za dom, osjećaj pripadnosti. Ovo bi recenzentica htjela potvrditi osobnom anegdotom: živjeći već neko vrijeme na sjeveru gdje je sve utopljeno u varijacije sive, zelene i ciglene crvene, čežnja za istim onim eksplozijama primarnih boja koje titraju Kapelininim platnima postaje fizički fenomen. Sama činjenica da jedna slika može utažiti takvu čežnju testament je stupnju na kojem umjetnik vlada medijima koje je odabrao za svoj rad.

 

Ova ulja na platnu jedan su dio ljubavne priče između umjetnika i njegovog doma; ostale priče kazuju akvareli, gvaševi, tuš, te pasteli i krede. Svaki medij jedan je stadij razumijevanja Mediterana i jedinstvene strukture grada Korčule: crteži tušem i lavirani krokiji služe kao podsjetnik na najpoynatije monumente i vedute otoka, budući da je to sve što umjetniku treba da bi ponovio utisak koji ta mjesta ostavljaju na prolaznika. Krede i gvaševi odmiču se od tih povijesnih znamenitosti i fokusiraju se na šire, dublje iskustvo otočkog života, oslanjajući se na lokalnu paletu krajolika ali i nebesa, uklapajući ih u rad kroz odabir papira u boji, čin koji doslovno predočuje boju kao gradivni materijal ove zemlje. Akvareli u kojima se ne nazire obrisna linija zaokružuju ovo putovanje sublimnim, snenim impresijama Jadrana te prepoznatljive siluete poluotoka grada Korčule: ovi su akvareli među najboljim Kapelininim radovima.

 

Mediteran se provlači kroz njegov rad u tri tematska ciklusa, uvjetno rečeno, budući da se svaki istražuje kroz čitav niz medija. Prva je tema grad Korčula sa svojim utvrdama, crkvama, srednjovjekovnim ulicama koje stoljeća kao da nisu ni dotakla. Druga tema se širi na čitav otok te scene koje su tipične za regiju: primorske kuće i polja, obiteljske farme. Ove slike uključuju poneku ljudski ili životinjski oblik no oni ostaju dio pejsaža, slijedeći ideju da generacije prolaze ali zemlja ostaje. Treća Kapelinina tema još je šira: riječ je o moru, katkad u centru pažnje gdje ljudi ili obrisi krajolika služe tek da nas podsjete o kojim je vodama riječ, dok je u drugim scenama more podloga pažljivim slikama barki, prikazanima sa svim tragovima starosti i upotrebe. U ovim se trenutcima slikar vraća ulju, mediju koji najbolje utiskuje lomove u drvetu, ruzinu i sol, mahovinaste naslage morske flore i faune koja prije ili kasnije prisvoji sve što čovjek može izgraditi.

 

Ono što je neobično za umjetnika posvećenom pejsažima jest da skoro da nema slike na kojoj se ne naziru tragovi ljudskog rada - bio to krov ili zid u daljini, ili uređenost polja maslina - u prkos ideji prolaznosti ljudi spram prirode, koja obilježava Kapelinin rad. Ove dvije teme postoje u kontrastu ali se slžu u tome da nas podsjećaju da s protokom vremena ljudi i zemlja postaju jedno, uzimajući jedno od drugoga i izmjenjujući se u vlasti. To je jedna otrežnjujuća tema u Kapelininom slikarstvu, no priroda njegovog rada nikad ne propušta slaviti život. Neka se takav moto, zajedno s Mediteranom koji ga inspirira, nikad ne promijeni.


Mia Kalogjera, 2009.